Jedan od građana koje je Veselin Mujović prevario i oštetio za više stotina hiljada eura, Tomislav Simović, ističe da ne zna gdje se trenutno nalazi njegov predmet, nakon što je Viši sud u Bijelom Polju, kako kaže, presudio po ličnom nahođenju, a ne po uputima i smjernicama Vrhovnog suda.
Presudom Višeg suda u Bijelom Polju krivično djelo za koje se Mujović tereti prekvalifikovano je i na teret mu je stavljen lakši oblik tog djela. Simović se tim povodom obratio tužiocu Romini Vlahović i objasnio joj o čemu se radi, ali je ona tvrdila da o tom predmetu ne zna ništa i da ga ona nije zadužila. Provjeravajući tu informaciju u pisarnici Osnovnog tužilaštva Simović se uvjerio u suprotno. Naime, ispostavilo se da je predmet bio u radu kod tog tužioca i da je u međuvremenu završen. Pokušao je da ponovo dođe do tužioca Romine Vlahović, ali ona nije bila u kancelariji. Tomislav Simović tvrdi da s pravom sumnja da neko dobija na vremenu, jer zastara u slučaju Veselina Mujovića nastupa u maju naredne godine.
Mujović je dospio u centar pažnje medija nakon što je Specijalno tužilaštvo protiv njega pokrenulo postupak zbog prevare na štetu bivšeg potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića, kome je za 800.000 eura ponudio bolji tretman u tužilačkoj istrazi. Na listi onih koje je Mujović prevario na sličan način nalazi se i bivši predsjednik opštine Budva Lazar Rađenović.
Tomislav Simović kaže da dvadeset godina nije uspio da okonča sudski spor sa Mujovićem i njegovim ortakom koji su ga, kako kaže, opljačkali za više od 250.000 eura.
– Taj dug je za sve ove godine sa kamatom narastao na više od pola miliona eura. Proces ne bi tako dugo trajao da Mujović nije rođeni brat čovjeka koji decenijama uči studente na državnom univerzitetu kako se dijeli pravda. Pitam se ko je svih ovih godina Mujoviću davao podršku, štitio ga i uporno donosio presude u njegovu korist. Ko je odlagao suđenja u nedogled i uvažavao njegova odsustva iz navodno zdravstvenih razloga, iako nikom od sudija nikada nije ni palo na pamet da provjere tu okolnost. U međuvremenu, Mujović je napravio više desetina istih ili sličnih krivičnih djela – kaže Simović za „Dan”.
Prema njegovim riječima, sve je počelo od falsifikovanja punomoćja i ukidanja privremene mjere Privrednog suda od strane tadašnjeg sudije tog suda Julke Badnjar.
– Začudo da sudija Badnjar, iako je prevarena u tom postupku, punih osamnaest godina nije preduzela nikakve mjere protiv Mujovića. Najvjerovatnije je da je za prećutkivanje te činjenice nagrađena napredovanjem u službi – smatra Simović.
Spor je pokrenut 1998. godine, kada je tadašnji zamjenik tužioca u Podgorici Vesna Medenica potpisala optužnicu protiv Veselina B. Mujovića i Branka R. Crnogorca iz Beograda, optužujući ih za prevaru i falsifikovanje. Prema navodima iz te optužnice, oni su 5. marta 1998. godine u Podgorici, u namjeri da sebi pribave protivpravnu imovinsku korist, a PP Sibeks iz Podgorice nanesu štetu, lažnim prikazivanjem činjenica doveli u zabludu Privredni sud u Podgorici i tadašnju sudiju tog suda Julku Badnjar da 6. maja iste godine donese rješenje kojim se obustavlja postupak i ukida privremena mjera kojom se radi obezbjeđivanja novčanih potraživanja povjerioca PP Sibeks od 1.676.500,00 dinara zabranjuje drugookrivljenom Branku Crnogorcu i njegovom preduzeću PP BC Siti komerc iz Beograda da raspolaže sa 5.678,370 kilograma aluminijskog otpada uskladištenog kod JP Luka Bar. Prvookrivljeni Veselin Mujović je po prethodnom dogovoru sa drugookrivljenim Brankom Crnogorcem preinačio punomoćje od 4. maja 1998. godine, koje je prvookrivljenom dao oštećeni Tomislav Simović da u njegovo ime može izvršiti naplatu potraživanja po izvršenim logističkim uslugama, dopisujući tekst: „Zastupati u predmetu R.br. 11/98 pred Privrednim sudom u Podgorici”, nakon čega je takvo punomoćje upotrijebio kao pravo, potpisujući na osnovu njega vansudsko poravnanje sa drugookrivljenim.
Poslije toga je Privrednom sudu u Podgorici podnio podnesak u kojem je tražio ukidanje privremene mjere, koja je potom i ukinuta. Za to je, kako se navodi u optužnici, prvookrivljeni Mujović od drugookrivljenog Crnogorca kao nagradu dobio 220.000 dinara. Na taj način Crnogorac je izbjegao da Simoviću isplati 875.000 dinara duga, nanoseći tako štetu preduzeću PP Sibeks od 1.040.000 dinara.
Od pravosnažnosti optužnice i prvog zakazanog pretresa prošle su pune dvije godine i predmet je ležao u fioci podgoričkog Višeg suda, a onda je procesuiran i suđenje je trajalo do 2004. godine. Nakon toga, zbog promjene nadležnosti, predmet je dat u rad Osnovnom sudu, gdje je u dva navrata suđeno i oba puta je drugostepeni sud ukidao presudu. U međuvremenu je u odnosu na krivično djelo falsifikovanje nastupila apsolutna zastarjelost iz razloga, kako kaže Simović, što su crnogorski sudovi bili „ekspeditivni”.
– Koliko su sudije bile ekspeditivne, najbolje govori podatak da je do prošle godine predmet promijenio 18 sudija, da je od zakazanih 78 rasprava održano 12, a odloženo 66. Trenutno se predmet nalazi po žalbama na presudu Višeg suda u Bijelom Polju – kaže Tomislav Simović.VJ. DAMJANOVIĆ
Kada sud krši zakon
Simović se tužbom za pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku obratio Vrhovnom sudu, koji je prije dvije godine djelimično usvojio njegov zahtjev i dosudio mu 2.500 eura. On je u zahtjevu naveo da sud nije okončao postupak niti je prioritetno postupano u njemu ni nakon što je predsjednik Osnovnog suda u Podgorici donio rješenje kojim je usvojen kontrolni zahtjev.
Medenica i tuži i sudi
Medenica je nakon okončanja istrage u obrazloženju optužnice navela kako je na nesumnjiv način utvrđeno da su Mujović i Crnogorac, po prethodnom dogovoru, falsifikovali punomoćje u namjeri da pribave protivpravnu imovinsku korist. S obzirom na to da su na osnovu lažnog punomoćja, postupajući u predmetu pred Privrednim sudom u Podgorici, za sebe pribavili veliku protivpravnu imovinsku korist i nanijeli štetu preduzeću oštećenog Simovića, u njihovim radnjama su se stekla sva obilježja bića krivičnih djela koja su im stavljena na teret.
)){kind=small}
